POSLE OVOG SINIŠU MIHAJLOVIĆA CENIĆETE JOŠ VIŠE: Nisam heroj, plašio sam se, na silu se smejeo, pravio se da nisam zabrinut... To je bilo najteže…

    foto: Printskrin
    Podeli
  • POSLE OVOG SINIŠU MIHAJLOVIĆA CENIĆETE JOŠ VIŠE: Nisam heroj, plašio sam se, na silu se smejeo, pravio se da nisam zabrinut... To je bilo najteže…

Siniša Mihajlović, trener Bolonje, već duži period vodi borbu sa leukemijom, a za "Kanal 5" je otkrio detalje golgote kroz koju je prolazio na početku lečenja.

- Dobijam bitku, ali moram da budem oprezan. Prošlo je 78 dana od transplantacije koštane srži, a prvih 100 je najkritičnije. Posle toga sve ide svojim tokom, moram da budem strpljiv još 20 dana, ali prevazilaženje ovog ciklusa je dobar cilj. Veoma sam srećan, nije bilo nikakvih komplikacija - rekao je Siniša.

- Počeo sam polako da treniram kako bih povratio snagu, oslabio sam posle četiri meseca bez ikakve aktivnosti i sa 17 pilula dnevno. Imao sam napade panike, bio sam zatvoren u sobi sa filtriranim vazduhom. Nisam smeo da izađem i to me je dovodilo do ludila. Došlo mi je da razbijem prozor stolicom, ali su me supruga i medicinske sestre zaustavile, dali su mi injekciju i smirio sam se - otkrio je Miha, dodavši da mu je bilo teško da se pretvara da nije zabrinut.

- Osećao sam se bolesno, ali sam morao da dam snagu svojoj porodici. Ako bi me videli poraženog, to bi bilo mnogo gore. Uvek sam se trudio da budem pozitivan i da se smejem, pravio sam se da nisam zabrinut. To je bilo najteže jer se nisam baš osećao najbolje.

On je dodao da nije nikakav "heroj".

- Samo sam običan čovek sa dobrim i lošim stranama. Niko ne treba da se oseća postiđeno ako je bolestan, ako plače. Važno je nikad ne izgubiti veru. Poslednji Božić mi je bio najlepši u životu, sa celom porodicom oko sebe. Mama je bila ljuta što sam plakao na konferenciji, ali je kod kuće spremila domaće srpske obroke koji su veoma ukusni i razlikuju se dosta od ostale hrane. Zahvaljujući njoj, povratio sam nekoliko kilograma – kazao je Siniša Mihajlović, otkrivši na kraju jedinu stvar zbog koje se kaje.

- Spletom okolnosti, nisam video oca u poslednjih osam meseci njegovog života, nisam bio uz njega kada je preminuo 2010. godine. Zbog toga se jedino kajem, ali nadam se da me je razumeo. Kada imate roditelje, mnogo toga vam smeta, a kada ih nema više, nedostaju vam sve te stvari koje su vas nervirale. Treba uživati i u tim stvarima potpuno.

SD

Komentari