DERBI PARALIZOVAO DRŽAVU, Uništeno 250 autobusa, demolirana metropola, navijač umro od srčanog, a u zatvoru i tri igrača!?
Jesi li crven ili plav? Pitanje od životne važnosti u Iranu, napose Teheranu. Pitanje koje te određuje ne samo kao navijača nego kao čovjeka u toj državi.
Jer, iako nama u Europi nogometno egzotične zemlje poput Irana ne djeluju dovoljno ozbiljno po pitanju navijačke kulture i ultras pokreta, to ne znači da tamo nogomet nije pitanje života i smrti. Baš kao u najvećem iranskom derbiju, onom između Esteghlala i Persepolisa. Štoviše, prema istraživanju, ujedno je riječ i o najvećem i najžešćem derbiju u cijeloj Aziji!
Sasvim dovoljno argumenata da se pozabavimo tom utakmicom u našem feljtonu o najluđim nogometnim derbijima na svijetu.
Kao i velika većina ostalih, rivalstvo korijene vuče iz političkih, socijalnih pa ako hoćete i klasnih razlika. S tim da ovdje u jednadžbu još treba dodati i religiju. I kad se svi ti sastojci 'zamiješaju u epruveti', ne čudi što se dobije eksplozivni derbi.
Kao što smo rekli, mi u Europi gledamo svisoka na te (nama) 'bezvezne' utakmice, ali odgovorite mi na ovo pitanje: Zbog kojeg to europskog derbija doslovno staje sav posao na dan utakmice? Da, nevjerojatno, ali istinito. Kad Esteghlal i Persepolis igraju, u Teheranu sve staje! I svi samo pogledavaju na sat i nestrpljivo cupkaju kad će više ta utakmica...e
"Nisam imao pojma da su Iranci toliko strastveni po pitanju nogometa. Bio sam šokiran kad sam došao na stadion Azadi i vidio 90.000 ljudi na utakmici", prepričava poznati trener Carlos Queiroz.
Sam derbi je relativno mlad, prvi je odigran 1968. godine i to iz jednostavnog razloga – dok je Esteghlal, koji se percipira kao klub elita, osnovan 1945. godine, Persepolis je nastao tek 1963. i tek je spomenute 1968. zaigrao u prvoj ligi.
A Persepolis je, ne moramo ni naglašavati, čista suprotnost Esteghlalu i radnička klasa te obični ljudi svojataju ga kao svoj simbol.
U Iranu je to posebno važno jer tamo je politika, u vrijeme kad je nastajalo rivalstvo, a pričamo o 1970-ima, drmala zemljom. I kako u samoj naciji, tako je i na derbijima dolazimo do sve većih tenzija pa čak i fizičkih sukoba između igrača i navijača ova dva kluba.
Prvi zabilježeni incident dogodio se već 1970. kad su igrači Persepolisa napustili teren u 82. minuti pri vodstvu Taja (tako se Esteghlal zvao prije, Taj znači kruna, otud povezivanje s elitama i vlastima) 1:0 zbog nezadovoljstva suđenjem. Ista stvar i iduće sezone, opet su igrači Persepolisa otišli s travnjaka. Opet zbog lošeg suđenja.
Ne čudi stoga što je Iranski nogometni savez 1995. odlučio zvati strane suce da odrade teheranski derbi, kako bi smirio tenzije i smanjio špekulacije navijača o pristranosti djelitelja pravde. Okidač za ovu odluku bio je 38. derbi u kojem je Persepolis imao 2:0, a onda Esteghlal došao do izjednačenja zabivši dva brza pogotka. Od čega jedan s bijele točke.
To je razbjesnilo igrače i navijače Persepolisa koji su smatrali da je sudac naklonjen Esteghlalu pa su navijači upali na teren i došlo je do masovne tučnjave. Nakon ovih nereda odlučeno je da iranski suci više neće suditi dvoboje Persepolisa i Esteghlala. I trajalo je to do 2009. kad su i oni maknuti zbog sumnje u korupciju.
Ali dok su sudili stranci, ni taj potez ipak nije otklonio tenzije u potpunosti. U derbiju igranom 2000. godine Esteghlalov vratar Broumand i Persepolisov napadač Rafat cijelo vrijeme su se međusobno vrijeđali što je dovelo do toga da je Broumand opalio šakom Rafata i zatvorio mu oko. Izbila je masovna tučnjava, a nakon utakmice nastao je kaos u gradu. Huligani iz oba navijačka tabora krenuli su u rušilački pohod i u potpunosti uništili 250 gradskih autobusa te demolirali ogroman broj trgovina.
Uhićeno je 60 navijača, a koliko su stvari otišle daleko govori i podatak da je iza rešetaka završilo tri igrača! I bili su u zatvoru tri noći, a ratoborni vratar je suspendiran na čak 18 mjeseci.
"Derbi je u mojoj zemlji vrlo važan za ljude iz Teherana. U Engleskoj, primjerice, ljudi prihvate rezultat, ali ne i u Iranu. Ovdje kad izgubiš derbi, sve se mijenja...", ističe bivši iranski branič Mohammad Taghavi, sudionik devet derbija koji je 'ratovao' na obje strane.
Nije jedini, ali Mehdiju Hasheminasabu se to obilo o glavu. Toliko su ga Persepolisovi navijači vrijeđali u prvom derbiju nakon što je prešao u Esteghlal da je čovjek usred utakmice stao i pokrio lice rukama ne bi li sakrio suze.Getty
"Cijela sezona ovisi o ishodu derbija. Možeš završiti i peti ili šest, ali ako si pobijedio u derbiju, to je važnije od osvajanja lige!", dodaje Taghavi.
Derbiji su toliko važni za obje momčadi da čak i nije toliko bitno dobiti, koliko je važno ne izgubiti. U prilog tome svjedoči i činjenica da je od 90 međusobnih susreta čak 41 završio remijem! A evo još frapantniji podatak. Kad se gledaju samo natjecateljski dvoboji, od 86 njih, u 40 nije bilo pobjednika!
Posebno zanimljiv derbi igran je 2012. godine. Esteghlal je 10-ak minuta do kraja vodio 2:0, a onda je u igru za Persepolis ušao nepoznati Irac Eamon Zayed. I u 11 minuta zabio hat-trick kojim je od nule postao božanstvo.
"Nikad nisam vidio ništa slično. Stadion je eruptirao, a u autobusu nakon utakmice svi su me ljubili, grlili, govorili da nemam pojma što sam upravo napravio. Kad sam se vratio u hotel gdje sam živio, bilo je neko vjenčanje i ljudi su inzistirali da se pojavim tamo kao poseban gost. Neki čovjek mi je dao i 100 dolara rekavši da je to u znak zahvale i da mi želi dati taj dar", prepričavao je Zayed ludnicu koju je stvorio svojim hat-trickom.Getty
Ne samo da je stvorio ludnicu, nego je jednog čovjeka otjerao u grob. Doslovno. Jedan Persepolisov navijač, 20-ak godina star, doživio je srčani udar i umro nakon što je Zayed ugurao treći pogodak za veliki preokret i pobjedu...
Izdvojili smo ovaj derbi kao specifičan, ali realno, mogli bismo svaki. Primjerice, predsjednik Esteghlala Zahed tvrdio da je njegova momčad trebala dobiti derbi 1999. godine kad su Persepolisu isključena dva igrača, ali su vlasti u državi tražile od njih da ne zabiju kako bi spriječile nasilje.
I nije to jedini skandal. Iste godine igrano je finale Kupa. I to nekoliko dana nakon masovnih studentskih prosvjeda koji su rezultirali višestrukim pogibijama i tisućama uhićenih. Od predsjednika Iranskog nogometnog saveza, Farahanija, vlasti su zatražile da susret završi remijem da ne izbije novi val nasilja. Naravno, takvo nešto nije bilo moguće jer se igrao finale. Persepolis je dobio.
U posljednje vrijeme, kako bi promovirali fair-play i spriječili huliganizam, momčadi večeraju dan prije utakmice. Ne pomaže nešto previše...
100posto.hr
Komentari