OČEKUJEM "CEPANJE" U ARENI! Vanja Marinković pred večiti derbi: ŽAO MI JE ŠTO NEĆE BITI ZVEZDNIH NAVIJAČA, NARAVNO DA ŽELIM DA PARTIZAN POBEDI!

    Podeli
  • OČEKUJEM "CEPANJE" U ARENI! Vanja Marinković pred večiti derbi: ŽAO MI JE ŠTO NEĆE BITI ZVEZDNIH NAVIJAČA, NARAVNO DA ŽELIM DA PARTIZAN POBEDI!

Pošto je odradio svoju šestu sezonu u Partizanu, Vanja Marinković se prošlog leta našao na svojevrsnoj životnoj i karijernoj prekretnici. Kao momak koji je rođen i odrastao u Beogradu, a košarkaški se razvijao lokalnom klubu Vračar i košarkaškoj gimnaziji, te mlađim kategorijama i prvom timu Partizana, nije bilo lako doneti odluku o selidbi u inostranstvo i daljem usavršavanju u jednom od najvećih španskih i evropskih klubova – Valensiji.

Nijedan početak nije lak, ali bivši kapiten Parnog valjka shvatio da je za njegovu karijeru najbolje da se osamostali i u sunčanoj Španiji započne svoj prvi inostrani angažman.

“Bilo mi je teško, čak i frka kada je trebalo da dođem u Valensiju. Razmišljao sam kako prvi put u životu odlazim od kuće na taj način, rodio sam se, odrastao i prve košarkaške korake napravio u istom gradu, odlazim posle šest godina i dolazim u sredinu koja je dosta ozbiljna... Mogu da kažem da me je malo uhvatila nervoza, bilo mi je teško. Znaš kako je to, nemaš nikog svog pored sebe“, prepričava Vanja Marinković kako su izgledali dani selidbe na istok Iberijskog poluostrva i nastavlja:

“Posle mesec dana sam se navikao na sve. Saigrači su super, ljudi u klubu takođe. Pričao sam dosta sa drugim saigračima koji su odlazili u inostranstvo, rekli su mi da je krizni period tu negde oko kraja novembra i u decembru, pred praznike. Iskreno, osećam i ja malo sada to, da mi nedostaju dragi ljudi i kuća, da budemo svi zajedno. I to traje neko vreme, ali zbog svih obaveza brzo zaboraviš. Sve je to normalno i sada se osećam jako prijatno i dobro“.

Otkiva 60. pik s ovogodišnjeg NBA drafta da je veliku podršku dobio od kapitena i dugogodišnjeg člana Valensije Bojana Dubljevića.

“Bojan mi je zaista mnogo pomogao. On je tu osam-devet godina, tamo je kao domaći, legenda je kluba“, pun je utisaka momak čija NBA prava drže Sakramento Kingsi i otkriva:

“On mi se prvi javio, dok sam bio na moru, kada je počela cela moja priča sa Valensijom. Znate i sami da je tokom leta bilo dosta spekulacija i priča o tome gde ću da nastavim karijeru, a on mi se javio bukvalno dan pošto sam potpisao ugovor. Dopisivali smo se prvo preko Instagrama, pošto nije imao moj broj. Iskreno, pre tog kontakta nisam ga poznavao ni na ’ćao-ćao’ što se kaže. Bilo mi je jako drago zbog toga i kasnije mi je mnogo pomoglo da se snađem u novom gradu i sredini. Šta i gde mogu da pojedem, gde ima dobra kafa, koga mogu da da pozovem i kada. Zaista mi je zbog toga bilo lakše i odmah sam se osećao prihvaćenim, jer je on ipak kapiten“.

Kakvi su tvoji utisci o gradu, s obzirom da je na moru i da važi za univerzitetski centar, pa samim tim ima dosta mladih ljudi...

“Pazi, grad je prelep. Vreme je letnje, tokom dana su temperature visoke, a uveče zna da bude hladno. Hrana, vreme, ljudi... Sve mi se dosad svidelo, ali ponajviše klub koji ipak predstavlja nivo u evropskim okvirima. Ne mogu da kažem da je kao iz bajke, ali milina je živeti ovde i još baviti se poslom koji voliš“, objašnjava Vanja.

Kroz svoju bogatu i trofejnu istoriju Valensija je imala lepa iskustva sa srpskim košarkašima. Dejan Tomašević, Dejan Milojević, Kosta Perović, Vule Avdalović, Igor Rakočević, Duško Savanović, Stefan Marković, Vladimir Lučić, Nemanja Nedović... Impozantnu listu upotpunio je letos Vanja je ukazao na to s kolikim poštovanjem se klub odnosi prema našim igračkim asovima.

“Ljudi u i oko kluba na srpske igrače gledaju s velikim poštovanjem. Zbog svih naših bivših igrača, ali i Dubljevića, koji je dosad ostavio dubok trag. Imaju duboku istoriju s igračima iz bivše Jugoslavije, zbog čega nas dosta poštuju, ali nas se i plaše. Naravno, u pozitivnom smislu, jer tako žele da pokažu koliko zaista cene sve ono što su svi moji prethodnici uradili za klub. Izuzetno cene naš pogled na košarku i razmišljanja na tu temu. Pričao sam s saigračima ovde već pet-šest puta o tome kako im je bilo kada su igrali protiv Partizana u Pioniru. Kažu da im nije bilo svejedno. Ipak je drugačija kultura života i košarke u Srbiji i Španiji“.

Valensija još traži svoj ritam u novoj sezoni, a probleme zadaju povrede. Poslednji koji se nalazi na listi rekonvalescenata je dugogodišnji strelac Slepih miševa Sem van Rosom, pa je klub trenutno na skoru 3-5 u ACB i 2-6 u Evroligi, Vanja ističe da situacija jeste teška, ali da klub može to da prebrodi.

“Situacija jeste donekle teška, ali nije ništa strašno. Svakako trenutni rezultat nije na zadovoljavajućem nivou, ali dosta toga ima do našeg rasporeda. U prva dva kola Evrolige protivnici su nam bili finalisti Evrolige, CSKA i Efes. Igrali smo protiv nekih od najboljih strelaca Evrope, najjačih sastava na kontinentu. Mi znamo svoje domete. Ne jurimo ne znam šta, već u svaku utakmicu idemo na pobedu. Nekada je to dovoljno, nekada ne. Nažalost, nije bilo protiv Barselone, pa ni protiv Panatinaikosa, gde smo poraženi na kraju... Da samo malo igrali pametnije, strpljivije, imali bismo možda jednu ili dve pobede više. Duga je sezona, ima još mnogo utakmica pred nama. Već u utorak igramo protiv Zenita, pa nam dolazi Himki i onda idemo Crvenoj zvezdi u goste. Igra se baš brzo, nemaš vremena ni da razmišljaš o porazu, već se odmah spremaš za sledeći izazov. Ne mogu da kažem da se igra bez pritiska, jer nije tako, ali dosta je lakše u odnosu na podnevlje iz kojeg dolazim“.

Neizostavno pitanje vezano je za aktuelno stanje u dojučerašnjem klubu – Partizanu.

“Pratio sam Partizan koliko god sam uspevao. Nisam baš sve utakmice odgledao, propustio sam možda jednu ili dve. Dobro je igrao Partizan u Evrokupu, poslednje dve utakmice nešto slabije, ali sve je to normalno zbog dužine sezone i svih obaveza. I dalje imaju šanse da prođu dalje kao prvi u grupi ako nastave ritmom kojim su igrali na početku sezone. U ABA ligi vidim da su imali neke kikseve, tačnije poraze koje niko nije očekivao. Sve u svemu, izgledaju dobro i verujem da će biti još bolji“.

On dodaje da očekuje pobedu svog nekadašnjeg kluba, ali da nimalo neće biti lako.

“Derbi je uvek derbi. Bez obzira na to kakav vam je skor u Jadranskoj ligi ili evropskim takmičenjima, to je posebna utakmica i sve pre toga se briše. Očekujem jako interesantan i neizvestan derbi. Drago mi je što se igra u Areni, nadam se da će biti dosta ljudi. Neće biti kao u Pioniru, ali verujem da će biti približno tebi“.

On kaže da je za obe ekipe pobeda jako bitne, jer se oba kluba nisu baš u blistavoj formi.“Da, zato i očekujem težak, neizvestan derbi. Voleo bih da vidim to pravo košarkaško ’cepanje’ na terenu. Ne vidim da će biti dominantnog izdanja na jednoj ili drugoj strani, mada bih iskreno voleo da Partizan tako dobije, ako je moguće. Voleo bih svakako da vidim dobru utakmicu“.

Večiti derbi će se igrati u specifičnim okolnostima, mesto odigravanja je Štark Arena, za koju se dosad vezao samo jedan košarkaški derbi. Ipak je dvorana Aleksandar Nikolić mesto gde su se uglavnom odmeravale snage dva najveća srpska kluba. Marinkoviću je drago što se ovaj meč igra u najvećoj dvorani u Srbiji, ali ipak dodaje da je je u "Pioniru" atmosfera uvek bolja.

“Jeste specifično, pošteno. Voleo bih više da se i sada igralo u Pioniru, ali treba promovisati i Štark Arenu. Žao mi je što neće biti navijača Crvene zvezde, jer verujem da bi derbi onda bio još bolji i interesantniji. Ne znam šta mogu da očekujem od derbija u Areni, samo se nadam da neće biti ’promenjen’ enterijer u Areni, iskreno. Ako toga bude, verovatno će i jedni i drugi shvatiti da je bila greška praviti derbi na tom mestu, pa će vratiti u dvoranu Aleksandar Nikolić. Biće zanimljivo, svakako“.


Komentari