DA LI ĆE NOVAKU UZETI ROLAN GAROS I UĆI U ISTORIJU... TO ZAVISI OD OVIH ŠEST STVARI! Za mnogo šta se pita i Cicipas, ali je Đoković taj od koga sve zavisi!

    foto: Printskrin
    Podeli
  • DA LI ĆE NOVAKU UZETI ROLAN GAROS I UĆI U ISTORIJU... TO ZAVISI OD OVIH ŠEST STVARI! Za mnogo šta se pita i Cicipas, ali je Đoković taj od koga sve zavisi!

Čekanju je došao kraj – pred nama je finale Rolan Garosa u kojem se sastaju Novak Đoković i Stefanos Cicipas. Srbin i Grk igraće meč koji mnogo znači za istorijski poredak u "belom sportu". Jedan će pokušati da nastavi trku za GOAT titulu, drugi će želeti da postane nacionalni heroj – obojica jure istoriju. Veliko finale Otvorenog prvenstva Francuske u tenisu počinje od 15 časova, uz direktan prenos na našem Prvom programu.

Đoković i Cicipas ostali su poslednji učesnici takmičenja i u međusobnom okršaju odlučiće ko će prigrliti željeni Kup musketara.

Biće to osmi put da se nalaze sa suprotnih strana teniske mreže, Novak vodi 5-2 u pobedama, uz trijumfe na poslednja četiri susreta. Prošle godine su igrali na istom mestu u polufinalu, kada je srpski šampion umalo ispustio veliku prednost i ugrozio dobijen meč.

Sada su okolnosti nešto drugačije, Cicipas je napredovao i konačno napravio dugo željeni iskorak, pobedivši Danila Medvedeva i Aleksandera Zvereva na putu do finala.

Mnogo je faktora koji bi mogli da reše najveći dvoboj u njihovom dosadašnjem rivalstvu, kako spoljnih, tako i onih koji se tiču samih igrača.

Šest najvažnijih je pred vama...

PRILIKA DA UĐE U ISTORIJU

Novak Đoković i Stefanos Cicipas imaju priliku da uđu u istorijske knjige tenisa, što je velika privilegija, ali i poprilično opterećenje.

Đoković se bori za svoj 19 grend slem trofej, čime bi se primakao na samo jedan zaostatka najvećim rivalima Rodžeru Federeru i Rafaelu Nadalu. U slučaju da pobedi, postao bi prvi igrač u Open eri koji je svaki od četiri najveća turnira osvajao barem po dva puta, što bi bila svojevrsna potvrda laskavog zvanja najvećeg svih vremena.

Scenario i o po kojem se "otvara" sezona, pa bi na Olimpijskim igrama, Vimbldonu i Ju-Es openu, jurio nešto što nikome do sada nije pošlo za rukom.

Cicipas, pak, može da postane prvi Grk šampion, a ujedno da, posle dužeg stagniranja, napravi veliki iskorak na ATP rang-listi. Ukoliko pobedi, biće treći igrač na svetu i prvi put u karijeri će moći da napadne teniski presto.

EMOTIVNO PRAŽNJENJE POSLE NADALA

Jedna od najčešćih situacija i nešto što je mnogo puta potvrđeno u prošlosti, u svim sportovima.

Emotivno pražnjenje se dešava i utiče na sportiste, posebno na tenisere koji nemaju saigrače, već su sami na terenu. Mnogo puta se desilo da, nakon što autsajder izbaci velikog favorita, ispadne već u sledećem kolu od objektivno slabijeg protivnika.

Dešavalo se to i Đokoviću nekoliko puta, posebno bolno sećanje je ono iz 2015. godine i baš Rolan Garosa, kada je u četvrtfinalu eliminisao Nadala, u polufinalu Endija Marija, ali se onda ugasio u finalu protiv Stana Vavrinke.

Sada se nalazi u situaciji da je pre dva dana ostvario jednu od najvećih pobeda u karijeri, sa trona je skinuo trinaestostrukog šampiona, ali je i Cicipas prošao pakao protiv Saše Zvereva jer je umalo izgubio dobijen meč.

ISKUSTVO

Usko skopčano sa prva dva faktora dolazi i treći, a ono je bez dileme na strani prvog igrača planete. Đoković igra 29. finale grend slema, po tom parametru je drugi na večnoj listi sa dva manje od Rodžera Federera, a svakako mu nije prvi put da u borbu za trofej ulazi nakon teškog polufinala.

Najdrastičniji primer je onaj iz 2012. i Australijan opena – više od pet sati sa Endijem Marijem, pa skoro šest sa Nadalom. Vimbldon 2018. takođe i iskustvo je definitivno na njegovoj strani.

Zna kako da se fizički i mentalno oporavi i pripremi za ovakve izazove, kako da im pristupi, ali i da reaguje na okolnosti tokom samog meča – kako pozitivne, tako i one negativne.

S druge strane, Cicipas igra svoje prvo grend slem finale i poznato je da debitanti umeju da izgore u ovakvim situacijama. Osvajao je velike titule, ali ne one najveće i to će sigurno osećati, ako već ne oseća.

FIZIČKA PRIPREMLJENOST

Obojica su do finala provela solidno vreme na terenu – zbog epskog meča sa Rafom, Novak je odigrao sat i kusur vremena tenisa više, ali razlika nije drastična. Svetski "broj 1" je ukupno u šest mečeva na terenu proveo nešto manje od 17 sati, dok je Grk "odmorniji" za 90 minuta.

Međutim, u ovakvim mečevima, gde je mentalna snaga mnogo važnija od fizičke, priprema učesnika dolazi do izražaja tek ako se isti oduži. U tom slučaju, prednost bi trebalo da raste u korist Đokovića, koji ne oseća nikakve probleme.

Ako je pre dva dana fizički "iscedio" jednog Nadala, možda i najspremnijeg tenisera u istoriji "belog sporta", svakako to može da uradi i Cicipasu. Neće mu predstavljati nepoznanicu ni da igra dva duga meča jedan za drugim jer se u prošlosti često susretao sa takvim situacijama na grend slemovima i redovno izlazio kao pobednik.

NOVAKOV RITERN

Prvi od dva tehnička elementa koji bi mogli da reše veliko finale svakako je najbolji udarac u arsenalu Novaka Đokovića – ritern. Za razliku od meča sa Nadalom, u kojem je servis nekako imao veću važnost (čisto zbog činjenica da su obojica otprilike na istom nivou kada je početni udarac u pitanju), sada je situacija malo drugačija.

Cicipas poseduje snažniji i kvalitetniji servis od Đokovića, njegove loptice neretko idu i preko 200 kilometara na čas, a dobrim otvaranjem poena dobija mnogo lakše situacija za drugi udarac.

Osvajač 18 grend slemova ne pravi toliku prednost servisom, ali to čini riternom i na šljaci bi mogao da ima mnogo uspeha. Sigurno će dočekati period meča kada će Stefanosu malo opasti procenti, kada izostane prodornost, i njih će nastojati da maksimalno iskoristi dubokim i oštrim udarcima ili čak vinerima.

CICIPASOV BEHEND

Drugi element bez dileme je bekhend grčkog tenisera, inače mnogo slabiji udarac u njegovom napadačkom repertoaru. Daleko od toga da je slab i da njime ne kreira poene jer sigurno ne bi došao do finala, ali je forhend taj koji mu je izvesno pouzdaniji.

Momak iz predgrađa Atine spada u grupu onih tenisera kod kojih se baš na bekhendu vidi da li i koliko ima samopouzdanja.

U nemalom broju slučajeva u prošlosti je taj udarac umeo da ga izda kada je pritisak veliki – loptice nisu prodorne, nemaju dubinu i često omogućavaju protivnicima napad baš sa te strane.

Zna to i Đoković koji će, čim oseti nešto slično, pokušati da "buši" rivala, ali ako Cicipas bude imao samopouzdanja i verovao u svoje udarce, bekhend će sigurno koristiti kao oružje.

RTS/Nikola Đukić

Komentari