SRBIJA ĆE OD 2006. DOBITI 13 SELEKTORA, ZA TO VREME NEMCE VODI SAMO LEV! Panceri su posle rata imali devet selektora, a mi… Ne možemo ih ni izbrojati!

    Podeli
  • SRBIJA ĆE OD 2006. DOBITI 13 SELEKTORA, ZA TO VREME NEMCE VODI SAMO LEV! Panceri su posle rata imali devet selektora, a mi… Ne možemo ih ni izbrojati!

Fudbalski savez Srbije će 13. put od kako je naša država samostalna, a to je od 2006, da izabere selektora. Za to vreme nemačku reprezentaciju je vodio jedan isti čovek!? Čak i kada je ona, kao svetski prvak, prošla kao bosa po trnju na šampionatu sveta 2018, jer u Rusiji nije prošla prvi krug na finalnom turniru. Slabiji učinak nikada nije imala, ali Lev nije smenjen. Pružena mu je prilika da uči i na svojim greškama.

Kod nas se takva prilika ne pruže. Kod nas nema popravnog. Mi nemamo strpljenje. Mi strpljenje uopšte nemamo.

Nemci su posle rata imali samo devetoricu selektora. A mi? I nije stvar samo u njihovom broju. Kod njih su uglavnom oni koji su pomagali selektoru dolazili na njegovo mesto. Dakle, upoznati su s radom u reprezentaciji, odnosima, ko stvarno pomaže, a ko hoće da podmetne klipove u točkove. Znaju reprezentativce kakvi su i kao fudbaleri, i kao ličnosti, ko je psihički čvrst, a ko povodljiv, učestvovali su u njihovom selektiranju…

Kod nas selektor nema vreme da doteruje ono što zatekne. On o igračima, odnosima u reprezentaciji i sličnom ima uvid onoliko koliko može da vidi sa strane i čuje od nekoga iznutra.

Naš savez odavno ne pravi korito potocima, to jest mlađim selekcijama, da postanu široka reka, moćna reprezentacija. Oni pre toga poniru negde kroz neke veće ili manje pukotine u zaborav. Čak i kada kao omladinci budu evropski i svetski prvaci. Možda neki od njih, pa neka bude i svi, nisu takav kalibar, koji će i u seniorskoj konkurenciji da raznosi protivničke tvrđave u prah i pepeo, ali su bar zasluživali da im izađu na bojno polje.

Nisu titule presudne, ali one bi u tom uzrastu trebalo da daju ono što inače nedostaje našem fudbalu: potpuno samopouzdanje, vera da mogu svakoga da savladaju, a ne da dižu u nebesa i one koje treba da pregaze i da ih ne primete pred sobom.

Nemci ne postavljaju klupske trenere za selektore ili kako ih tamo zovu savezne trenere. Kao što se igrači školuju kroz podmladak da zaigraju za reprezentaciju, tako se i stručnjaci uče da vode selekciju, koja predstavlja savez, narod, državu…

Nemačke mogućnosti u svemu, pa i u fudbalu, nadaleko prevazilaze naše i to ne treba da bude razlog da se ne prihvati ovakav pristup. Rad u reprezentaciji i s njom se razlikuje od onoga u klubovima i logične su njegove prednosti kad dođe vreme da se beru njegovi plodovi.

Ugledanje na nekoga ne znači i potpuno podražavanje, jer prepisivanje ne donosi znanje. Da mlađe selekcije i seniorska mogu da budu delovi iste mašine vide se na primeru Holandije i Belgije. To su zemlje s manjim kapacitetima od Nemačke, ali su tamo našli način kako da od malih nogu stvaraju igrače, koji će kad stasaju za najveću scenu da budu kadri ako ne da načine korak dalje od prethodnih pokolenja, a ono bar da budu na njihovoj visini.

Kod nas je stalno uključena beskrajna traka, koja preveze selektora do prve naredne stanice i tu ga baci pred stub srama. I – idemo dalje! Ne osvrćemo se da utvrdimo šta je bilo loše, ni da li je bilo nešto dobro, šta je selektorova, ili naša opšta greška, a šta je posledica spleta okolnosti…

Kada je ova reprezentacija pobedila u Norveškoj da li je iko imao neku zamerku na selektora i nju? Protiv Škotske nismo prošli, jer naši igrači i selektori nisu bili u takvim situacijama da je u jednom jedinom meču ulog sve ili ništa.

Tumbakoviću nije pomoglo ni što je u poslednjoj utakmici Srbija ubedljivo pobedila Rusiju. Nije mu uzeta u obzir odanost otadžbini –nije hteo da vodi ekipu (bila je to reprezentacija Crne Gore) protiv Kosova. Da jeste moguće je da bismo mu to uzeli kao mrlju u biografiji. Zbog toga što nije glasao protiv prijema Kosova u Svetsku odbojkašku federaciju ondašnji predsednik našeg saveza Golijanin je smenjen.

Ove uzgredne napomene imaju svoje mesto na vagi – za nekog beznačajno, za nekog važno, ali treba da se imaju u vidu. Ne zbog selektora, koji to više nije, nego da konačno jednom znamo zašto nekome poveravamo reprezentaciju, šta se od njega traži, šta ima na raspolaganju, u čemu treba da ispolji svoju domišljatost i, na kraju krajeva, šta to nije ispunio, pa su mu pokazana vrata.

Svi selektori Srbije

Havijer Klemente 2006-2007.

Miroslav Đukić 2007-2008.

Radomir Antić 2008-2010.

Vladimir Petrović 2010-2011.

Radovan Ćurčić (vd) 2010-2012.

Siniša Mihajlović 2012-2013.

Ljubinko Drulović (vd) 2014.

Dik Advokat 2014.

Radovan Ćurčić 2014-2016.

Slavoljub Muslin 2016-2017.

Mladen Krstajić 2017-2019.

Ljubiša Tumbaković 2019-2020.

Nemački selektori posle rata

Herberger 1950-1964.

Šen 1964-1978.

Derval 1978-1984.

Bekenbauer 1984-1990.

Fogts 1990-1998.

Ribek 1998-2000.

Feler 2000-2004.

Klinsman 2004-2006.

Lev od 2006.

Sport

Komentari